Trebao je to biti lipanj u Parizu. Ona bi tada lutala prenapučenim ulicama ne obazirući se na znatiželjne poglede prolaznika koji su se zadržavali na njenoj haljini. Različite oči, različiti pogledi…

Pariz je samo daleki san ovih dana, zakopan ispod mnogobrojnih ruševina pohlepe i žudnje za moći.
Sve što imamo su ostaci nečega što smo nekada zvali životom. Mislili smo da je to život, no, bio je to zatvor. Ipak, sada imamo tu slobodu, slobodu da istražimo golemu prazninu svijeta od svega nekoliko ljudi. Slobodu da preživimo.

Ona stoji sama kao sjećanje na posljednja predivna ljeta u Parizu, izgubljena u dimu i vatri. Ona stoji sama kao posljednja nijansa crvene koja svjedoči da ima nade. Sama kao iskra u prašini prisjeća se zlatnih sunčevih boja i hrabro pokušava dotaknuti tlo posljednji put, mora preživjeti nakon svega što se dogodilo, mora preživjeti sada kada je budućnost nestala i kada su samo snovi ostali.

Ona je trzaj u ruševinama sutrašnjice.

Ona je san.

Tekst i fotografije: Filip Gržinčić
Styling: Andy’s
MUA: Daniel Domika
Model: Ana Lešić, Tijara model management
Asistentica: Slađana Gržinčić

Posted by Andrea Anić